Prof. Igor Catic je umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveucilišta u Zagrebu, kulturolog i sintezolog.
S dopustenjem autora prenosimo napis iz Vjesnika od 25 svibnja 2009.

Sve nužnija sintezologijska istraživanja


Sintezologija, koja kombinira znanja i spoznaje dobivene planiranjem pokusa i odgovarajucom obradbom rezultata te primjenom sustavnosne teorije, pripada sve nužnijim temeljnim istraživanjima, na primjer u tehnici, gdje rezultira otkricima odredenih pojava ili zakonitosti
Istražujete dulje od cetiri desetljeca i tek tada otkrijete cime se bavite. Sintezologijom. Što je njezina svrha i rezultiraju li nužno njezini rezultati smanjenjem deviznog duga ove zemlje? Ili možda omogucuju bolje obrazovanje za izazove sutrašnjice?
Postoji niz podjela znanosti. Na primjer, klasicna na duhovne (društveno-humanisticke), prirodne i tehnicke znanosti. Po F. Vandamme znanost se takoder dijeli u tri skupine: ciste, primijenjene i akcijske znanosti. U svakoj od tih skupina znanosti moguce je razlikovati temeljna i razvojna istraživanja. U temeljnim istraživanjima istraživac sam izabire što ce raditi, dok u razvojnim istraživanjima narucitelj odreduje temu (Vjesnik, 27. kolovoza 1992.).
U tom slucaju zanimaju nas akcijske znanosti koje sintetiziraju vrlo razlicita znanja u novo znanje i djelovanje. Takve znanosti su medicinske i veterinarske te biotehnicke znanosti, tehnicke znanosti i pedagogija. Moguca je još jedna podjela. Na o-znanosti i i-znanosti, znanosti koje se bave otkricima i izumima. (Vjesnik, 2. listopada 2007.). Tu nas zanima pitanje trebaju li se tehnicari baviti otkricima ako su otkrica pronalaženje ili utvrdivanje zakonitosti ponašanja tehnickih sustava u najširem smislu te rijeci. Isplate li se napori na podrucju sintezologije, sve važnije znanosti?
Otkrice je pronalaženje ili utvrdivanje neceg prije nepoznatog ili nepriznatog. Dva povezana primjera otkrica vezana su uz kamene alate. Veliki broj istraživaca otkrio je mjesta gdje su nacinjeni kameni alati. Na temelju njihovih pronalazaka otkriven je prvi globalizacijski put, onaj kamenih alata. Na slican nacin došlo se do puta bjelokosti, prirodnog polimera animalnog podrijetla (Vjesnik, 17. veljace).
Takva otkrica nisu u funkciji stvaranja nove vrijednosti ili smanjenja uvoza, ali su nužna za razumijevanje osnova tehnike. Autor se dulje od 40 godina bavi primjenom sustavnosne teorije u tehnici. Tek nedavno je pronašao rijec sintezologija (engl. synthesiology) koja sažima ono što je radio.
Jedan od pionira sinteziologijskog pristupa, Japanac Hiroyuki Yoshikawa, objašnjava tradicijski znanstveni put (2008.). On uvijek zapocinje analitickim proucavanjem objekta sa svrhom njegova objašnjenja. Akumuliranjem analitickih rezultata pridonosi stvaranju novih znanstvenih disciplina. Tijekom vremena proucavanje objekta postaje sve podrobnije i specijaliziranije. Sve teže je staviti takve rezultate u službu društva. Polazeci od izvorne definicije tehnologije, takav je istraživacki put usmjeren na funkcionalnu (izvorno tehnicku) sastavnicu tehnologije.
Ako se prihvati Beckmannova za ovu zgodu ponešto promijenjena izvorna definicija tehnologije kao sveobuhvatne znanosti o isprepletenosti funkcije (izvorno tehnike), gospodarstva i društva, moguc je zakljucak da takva istraživanja završavaju u specijalistickoj, slijepoj ulici. Pritom se najcešce ne vodi racuna o društvenim kriterija prosudbe funkcionalnosti. Oni medu ostalim obuhvacaju zdravlje covjeka, rizike, zaštitu okoliša i prirode, sažeto održivost. Takav znanstveni put H. Yoshikawa naziva prvim tipom temeljnih istraživanja. On je predložio drugi tip temeljnih istraživanja. To su istraživanja koja integriraju znanja razlicitih disciplina te stvaranje novog znanja i spoznaja kada je to potrebno, kao i pretvaranje tih koncepata u umjetnine, artefakte (proizvode ili usluge) koje može prepoznati i priznati društvo. U osnovi je takva analiza tehnologije objavljena u serijalu u Vjesniku (13 nastavaka, 28. listopada do 12. studenoga 1999.). Pretežno na primjeru poli(vinil-klorida), popularnog PVC-a, »materijala burne prošlosti, ali zelene buducnosti«.
Znanost koja se bavi drugim tipom temeljnih istraživanja je sintezologija. Valja oprimjeriti sintezologijski pristup.
Potaknut predavanjima A. Ðuraševica o metodama znanstvenog rada (1966.), vlastita istraživanja temeljila su se na planiranju pokusa i statistickoj obradbi rezultata. To je dovelo do uvodenja pojma sustava za injekcijsko prešanje (1969.). Prijelaz na proucavanje funkcija tog sustava u suradnji s vecim brojem autora (1991.) omogucio je u tehnologijskom projektu Injekcijsko prešanje polimera i ostalih materijala (2004.) da se više od 240 postupaka reakcijskoga i nereakcijskog praoblikovanja plastike, kaucukovih i keramickih smjesa te metala kao i živih celija svrsta u skupinu postupaka injekcijskog prešanja (tlacnog lijevanja).
Prihvacajuci tezu o potrebi povezivanja prirodne tehnike (Prirode) i covjekove, umjetne tehnike otkriven je i prirodni model injekcijskog prešanja. To je postupak reprodukcije viših životinja i covjeka (2007.).
Kakav je zakljucak moguc iz opisanih istraživanja? Takva su sintezologijska istraživanja, ali ne samo u tehnici, sve nužnija. Treba pritom imati na umu, jednom razvijeni proizvod (na primjer, osobno vozilo) i proizvodni postupak (na primjer, lijevanje) nemoguce je revolucionirati. Moguce je samo inovirati. Sintezologija koja kombinira znanja i spoznaje dobivene planiranjem pokusa i odgovarajucom obradom rezultata te primjenom sustavnosne teorije pripada sve nužnijim temeljnim istraživanjima, na primjer u tehnici, gdje rezultira otkricima odredenih pojava ili zakonitosti. To ne utjece izravno na gospodarske rezultate, ali omogucava bolje obrazovanje novih naraštaja koji su suoceni sa sve eksplozivnijih brojem raspoloživih informacija. Što znaci »sve eksplozivniji broj raspoloživih informacija«? S. Oderwald piše o procjeni da ce tijekom 2009. biti stvoreno 4x1018 bajta novih informacija (Plastics Engineering, svibanj 2009.). Zastrašujuci trilijun bajta. Kako onda obrazovati, na primjer, studente na veleucilištima? Koji bi recimo u SAD-u mogli do svoje 38. godine promijeniti i 14 radnih mjesta (S. Oderwald).
Stoga planiranje pokusa i osnovne zakonitosti sustavnosne teorije moraju biti temeljem obrazovanja tehnicara, ali ne samo njih. A sintezologijska istraživanja postaju nužnost.
Autor je umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveucilišta u Zagrebu, kulturolog i sintezolog